Generalni štrajk - zašto je potreban

January 22, 2014
dikica 3  

image Svima nam je poznato da je stanje u zemlji loše, međutim, pisanje i izvještavanje javnosti o tome je nekako diskretno i s oprezom. Zapravo, informacije koje ja dobivam, a pretpostavljam i većina stanovništva, su iz popularnih medija poput dnevnika HRT-a, Nove tv i Vijesti RTL-a; a tu onda još dolaze u obzir i popularni portali poput Index-a, Monitora, T-portala i dr.

Pa razočarana time što se o jednoj važnoj i aktualnoj temi kao što je mijenjanje Zakona o radu i najavljeni generalni štrajk, malo priča, odlučila sam sama napisati nešto i to prikupljajući podatke iz izvora za koje vjerujem da nisu u skladu s mojim političkim uvjerenjima, ali u nedostatku boljeg štiva i ovo je dobrodošlo.

Dakle, nepoštivanje Kolektivnih ugovora, ukidanje regresa, kašnjenje s isplatama raznih dodataka na plaću kao i najava ukidanja dodataka na plaću zbog radnog staža i još puno takvih sličnih ukidanja i ne isplaćivanja, već su dovoljan razlog da se krene u štrajk. Međutim, ne. Umorni, silovani narod, šuti i trpi, a ja se nerviram, neću reći bezveze. Aktualna vlada postavila je trend ukidanja svih radničkih prava, odnosno, ako želiš nešto što bi ti po zdravorazumskoj logici trebalo pripadati onda se za to dobrano moraš izboriti. A moja zdravorazumska logika nalaže da je normalno i da je moje pravo dobiti pristojnu plaću za svoj rad kako mi vlastita egzistencija ne bi bila ugrožena u suvremenom društvenom poretku. Vjerujem da se velik broj ljudi može složiti sa mnom. Međutim, ono što nam nalažu Vlast i mediji je stav neizmjerne zahvalnosti što nam uopće i dozvoljavaju da skupljamo mrvice što padnu s njihovog stola. Ovu moju tezu potvrđuje i nova odredba promijene Zakona o radu prema kojem bi se, po novom, produžio broj radnih sati sa prosječnih 40 sati u pet radnih dana, na 56 radnih sati što znači da bi prosjek sa 8 radnih sati dnevno prešao na 11,2 radnih sati dnevno. No poslodavci demantiraju ovu tezu tvrdnjom da prema novom zakonu preraspodjela radnih sati bit će u dogovoru između poslodavca i radnika. (Meni ovo užasno smrdi!) Dalje, novi bi zakon olakšao uvijete davanja otkaza prema kojem poslodavac ne bi bio dužan plaćati velike otpremnine za radnika kao ni eventualno daljnje doškolovanje i prekvalifikacije za napredak u poslu. Osim toga, ukinuli bi se Kolektivni ugovori (jer njih ionako više nitko ne poštuje, a trebali su barem donekle očuvati prava i dostojanstvo radinka); te ukoliko bi postojale nekakve nepravilnosti tj. nepoštivanje zakona od strane poslodavca, isti bi, po novom zakonu, bio upozoren te bi dobio priliku u roku osam dana ispraviti nepravilnosti ili žaliti se. Dok se prema trenutnom zakonu utvrđivanje i najsitnijih prekršaja strogo kažnjava. Zatim bi ovaj zakon o radu bio još proširen zakonom o povremenim poslovima i zakonom o produženju dobi za punu starosnu mirovinu sa 65 na 67 godina.

Naravno je i poželjno da su se sindikati pobunili jer prema novim zakonima znatno su ugrožena radnička prava, ali on također pogoduje sve većem rastu nezaposlenosti. Jer, ukoliko, jedan radnik bude obavljao posao za dvojcu, a za plaću jednog radnika ili manju, normalno je da poslodavac neće imati ni potrebu ni želju za zapošljavanjem još osoblja. Također, ukoliko se radnik usprotivi ovakvom izrabljivanju, poslodavac će ga s lakoćom, bez da snosi ikakvu odgovornost prema radniku, moći otpustiti; a na njegovo mjesto uzeti nekog poslušnijeg koji će raditi po zakonu o povremenim poslovima tako da bude oslobođen apsolutno svih odgovornosti. I tako se rađa začarani krug u kojem ne postoje stalna radna mjesta, već se radnici izmjenjuju kao na traci, dok će poslodavac uživati u svim privilegijama i blagodatima stečenih od tuđeg rada. Na ovaj način će se sačuvati stalna nezaposlenost, a takvo stanje će dovesti do toga da će biti sve više ljudi koji će raditi bilo kakav posao samo da dobiju neku siću za preživljavanje.

Eto, zbog ovih predviđanja sindikati su odlučili agitirati sve radnike, dakle i one koji nisu članovi sindikata i one koji rade u privatnim poduzećima i tvrtkama da se ujedine u jedan veliki generalni štrajk protiv donošenja novih zakona o radu i očuvanju kolektivnih ugovora. Također, pozivaju sve nezaposlene i studente da ih podrže u ovom pothvatu.

Prošli tjedan su pokrenuli referendum među radnicima da se izjasne jesu li za štrajk protiv donošenja novog zakona o radu, a referendum će se provoditi sve do kraja ovog tjedna – petka 24. siječnja.

Koliko se radnika odazvalo i podržalo referendum, ne znam, nema tih podataka u, meni, dostupnim medijima. Jedino je osječki sindikat PPDIV s predsjednikom Šimom Oreškovićem dao rezultate referenduma za svoje područje, u kojem je, od otprilike 21 000 članova, štrajk podržalo čak njih 80%. Osječki sindikat je ujedno i prvi koji je proveo referendum, a poznat je i po tome što su neki od njegovih članova zaposlenici u privatnim poduzećima. Izjavili su da je provođenje referenduma prošlo uz neke poteškoće tj. dvije tvrtke nisu dozvolile provođenje referenduma – jedna je vlasništvo slovenskog poduzetnika, a zapošljava desetak radnika, dok je druga u vlasništvu austrijskog poduzetnika koja zapošljava oko stotinjak radnika.

Poslodavci su zabrinuti jer se boje da bi štrajk mogao zaustaviti proces izmjenjivanja zakona o radu; a to i je cilj štrajka, uostalom... Aktualna (anti-)Socijalističko-demokratska partija stoji uz bok s poslodavcima pa naš dragi premijer tvrdi kako bi se, donošenjem ovih promjena, povećala zaposlenost te kako je produženje dobi za mirovinu neophodno iz razloga što netko mora zaraditi za buduće mirovine, a da je stanje u državi takvo da trenutno nema tko drugi. Molim?! Nema tko???!!! A brojka od preko 370 000 radno sposobnih i ne zaposlenih osoba ne govori ništa?!?! Čini se da Zoran nema evidenciju o stvarnom stanju u državi ili, što je vjerojatnije, samo glumi budalu i naivca navodeći tako narod da i sam bude glup i naivan. I to bi mu možda i uspjelo, kad narod ne bi bio gladan.

Promjena Zakona o radu nije jedini razlog za štrajk, tu su još i razne "bolesne" izmjene zdravstvenog zakona, obrazovne reforme, privatizacija vode i drugih prirodnih dobra te prodaja i privatizacija mnogih državnih poduzeća i još mnoge druge stvari. Ali štrajk protiv izmjena zakona o radu, osim što je neophodan za dobrobit radnika, a vjerujem i cijele ekonomske slike države, on bi trebao biti tek uvod, početak u cijelom jednom nizu štrajkova jer previše je toga što ovdje treba promijeniti i ispraviti.

Ukoliko ne dođe do generalnog štrajka, tomu neće biti razlog apatičnost naroda, već teror s državnog vrha. Tako mislim jer u razgovoru s ljudima vidim da su dovoljno svjesni realne situacije u kojoj se svi nalazimo, a to se da i pročitati u komentarima čitatelja raznih internetskih portala. Međutim iz primjera sindikata prosvjetara, mogu zaključiti i razumjeti da je narod uplašen. A radi se o tome da je predsjednik sindikata prosvjete rekao da će se učitelji pridružiti štrajku, ali samo simbolično i u znak podrške iz razloga što su učitelji i mimo ovih promjena svaki čas na tapeti kada treba na nekome štediti. U posljednjem štrajku učitelja, vlada nije htjela isplatiti plaću onima koji su štrajkali tj. članovima sindikata. Iz tog razloga oni se ne bi priključivali nekom većem štrajku. Ali mogli smo isto i vidjeti kako se vlada odnosila prema liječnicima u štrajku, također, ne isplatom plaća i vrijeđanjem te naposljetku uvođenjem radne obveze koju je ovog mjeseca, čini mi se, ustavni sud prekinuo.

Dakle, štrajk je potreban, to je neupitno. Hoće li ga biti tek ćemo vidjeti. Ukoliko ga ne bude, očigledno je da se uplašeni radnici boje za svoja mjesta. Štrajk je pravo svakog radnika u demokratskim zemljama, a Hrvatska je to iz dana u dan sve manje.

IZVORI:
http://www.vecernji.hr/hrvatska/samo-oni-koji-nisu-prijatelji-hrvatske-mogu-podrzavati-generalni-strajk-916342
___________________________

http://www.index.hr/vijesti/clanak/krenulo-prikupljanje-potpisa-za-generalni-strajk-ocekuje-se-odaziv-400-tisuca-ljudi/721320.aspx
______________________________

http://www.glas-slavonije.hr/223320/1/Za-generalni-strajk-izjasnilo-se-80-clanova
_______________________________

http://www.sssh.hr/hr/vise/nacionalne-aktivnosti-72/promjene-zakona-o-radu-nece-smanjti-nezaposlenost-940
_______________________________

http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Matijasevic-Zajednicko-sindikalno-prikupljanje-potpisa-dokaz-da-je-kap-prelila-casu?articlesrclink=related
_______________________________

http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Milanovic-Jedini-motiv-izmjena-ZOR-a-je-da-bude-vise-posla?articlesrclink=related
_______________________________

http://www.jutarnji.hr/radnici-danas-glasuju-o-prvom-generalnom-strajku-u-zemlji/1154290/

Comments (3)

Anonimus  

Štrajkovi i otpor - pravo rješenje

Štrajk je potreban, to je neupitno. Jednako je neupitno je li on legitiman. Hoće li biti zakonit? E to nije neupitno ali je poprilično nebitno po mom mišljenju, pošto su zakoni, kako je gore rečeno, napisani rukom vladajućih, koji često nezakonitost pretvaraju u zakon radi vlastitog interesa. Mi to naravno ne možemo jer ne posjedujemo čarobnu penkalu. Ono što možemo je prihvatiti da humanost bude naš zakon na putu prema pravednosti i jednakosti.
Ukoliko se ovaj štrajk ne održi, doći do novih srezivanja raznih prava te će to ponovno potaknuti ljude da razmišljaju o novome štrajku. Ne događa li se to po već ne znam koji put? Mene ipak brine apatičnost ljudi koju sve češće susrećem. Apatičnost koja nije urođena, već plod napornog i sistematskog rada detaljno osmišljenih mehanizama kontrole. Ta apatičnost je dakako prožeta strahom koji se spominje i on čini čvrstu bazu za njen opstanak. Ta baza je ono što se treba razbiti da se nešto zaista pokrene.
Još jedna cigla u ovome zidu kojeg moramo srušiti je neznanje. Iako živimo u vremenu u kojem je pristup informacijama relatinvo jednostavan i slobodan, susrećem mnoge ljude koji ne znaju koji se sve problemi javljaju u našoj zajednici, koji među hrpom internetskom smeća ne znaju, ne žele ili nemaju volje pronaći informacije na kojima se može poraditi mentalno i tako doći do zaključaka koji potiču na akciju, na reakciju, na aktivnost. Sve se češće događa da sretnem ljude koji ne znaju razabrati pravu problematiku u jednome kontekstu i usmjeriti se konkretno na njeno rješavanje.
I tako se vrtimo u krug u kojem izgleda da je došlo do vremena kada moramo ostati bez ičega kako bi bili spremni "riskirati". Nitko ne želi riskirati ono malo što ima (koliko god to malo bilo...dapače što manje imaš, to se čvršće toga držiš) za "neko tamo" kolektivno dobro.
Nisam ovime htio širiti negativnu energiju, već potaknuti na raspravu o tim problematikama. Nemate pojma koliko se nadam da sam u krivu i da će se sve razvijati puno brže i bolje nego što se čini.

Anonimus  

Štrajkovi i otpor - pravo rješenje

comment posted by AlenK :)

franko  

A što bi ministar mogao

A što bi ministar mogao učiteljima kada bi zaista 80% svih radnih mjesta u zemlji bilo u štrajku? A ni to nije potrebno, što bi ikoji poslodavac mogao ikojem radniku kada bi se štrajkovi organizirali i strategizirali bez obzira na zakone? Koga će zaposliti ako velik postotak radnika ZAISTA štrajka, nabava nove kvalificirane radne snage je u mnogim slučajevima skuplje nego udovoljiti nekim zahtjevima radnika, kao što je to bio slučaj nedavno s Croatia Airlinesom... I pogotovo ako bi ti radnici još i piketirali na svojim štrajkovima, što je zabranjeno i po aktualnom Zakonu o radu!

Pred 100ak godina nije se mnogo preispitivalo što je legalno, a što ne, tako su se i stekla neka prava i slobode. Naravno da nije legalno pa gazde zakone i pišu!
Danas je, međutim, u ekonomskom smislu, donekle drugačija situacija nego onda. Tada zaista nije bilo za jest, a danas se hrana baca pored hrpe gladnih ljudi... U čemu je caka? U tome što smo, unatoč proizvedenom obilju, zadržali kapitalističke odnose proizvodnje i distribucije, koji ovise o novcu. E sad fali novca i nema tko da kupuje to obilje hrane. Zato se hrana i ostala dobra danas radije bacaju (praveći time i velik ekološki problem), nego da se distribuiraju na neki drugi način.
Pošto društvo obilja podrazumijeva minimalizaciju, ako ne i nestanak hijerarhijskih društvenih struktura (a to znači i sistema privilegija), vladajuće klase moraju na umjetan način održavati stanje nestašice, da bi opravdali i održali vlastito postojanje kao privilegirane skupine.

___
Omnia sunt communia.

Post new comment

  • Lines and paragraphs break automatically.

More information about formatting options

By submitting this form, you accept the Mollom privacy policy.