Komentar na vijesti

Gledala sam vijesti o prosvjedima 15. 10. u Rimu na Italia 1.  Činilo mi se kao da sam se vratila u '30.-te godine kada se svaki događaj koristio za okrivljavanje anarhista. Naime, svaka vrsta nereda i nasilja koja se dogodila, 15. listopada u Rimu, pripisana je "blekblokovcima", skupini anarhista. Uporno su tvrdili kako je to organizirana skupina ljudi kojoj je jedino u interesu stvarati nered i nasilje te su pretpostavljali da im je cilj bio ubiti što više policajaca i generala. Cijele su se vijesti sastojale od pretpostavki i nagađanja, a sve u svrhu ocrnjivanja anarhista.

Ali svatko tko je malo pozornije pratio snimke i slike koje su pratile komentare mogao je primijetiti da se svaka vrsta nasilja od strane "blekblokovaca" odnosila samo i isključivo na simbole kapitalizma. Nikoga nisu tukli ili spaljivali kao što su tvrdili novinari na vijestima. Samo su razbijali izloge od banaka, mc donald's – a i drugih uglednih trgovina... spaljivali su prazne mercedese i bmw-ove te karabinjerske marice.

Osim toga, to su mladi ljudi koji su bijesni zbog sveg nasilja kojeg trpimo svaki dan od strane vlade i kapitalističkog sistema. A grafiti "Carlo Giuliani vive" jasno tumače razloge bijesa i nasilja među mladim revolucionarima. (A da ne zaboravim spomenuti kako su na vijestima tvrdili da su prosvjednici krivi za smrt Carla Giulianija prije desetak godina na prosvjednom skupu protiv G8 u Genovi).

Ali to je Black Block, svatko tko se imalo razumije u anarhističke pokrete zna kako i zašto tako djeluju. ... A i kome nije barem u jednom trenutku svog života palo napamet da razbije koji izlog od banke ili zaštopa wc od mc donald's – a ili pak popiša po vratima neke fensi trgovine?! :) Međutim, Black Block je pokret koji više ne postoji, ali ga novinari rado koriste za sve "tempiste" koji se oblače u crno i maskiraju lice, baš kao što ljudi koriste naziv Eurokrem ili Nutella za sve vrste krem namaza od lješnjaka i kaka. Novinari vole to raditi zbog toga što taj naziv asocira na anarhistički pokret. Metodom iznošenja pukih pretpostavki, umjesto činjenica, korištenjem jednog naziva za generalizaciju nasilnika i sl. zbunjuju gledaoce, stvaraju krivu predodžbu pa time i prezir, antipatije i strah spram nekog objekta, subjekta ili događaja, a u ovom slučaju konkretno prosvjednika, odnosno anarhista.

Zašto se uporno pokušava ocrniti anarhizam, pogotovo za vrijeme nereda u državi... ili točnije u svijetu, trenutno? Iz tog razloga što anarhizam ukida svaku vrstu privilegija, a toga se najviše boje "veliki". Jer dokle god postoji bilo kakva vrsta vlade, oni mogu uvijek privilegirano sjediti na svojim foteljama i samo mijenjati imena... jednom su fašisti pa komunisti, da bi na kraju bili demokrati... ali sve je to uvijek jedno te ista fašistička igra, nijednoj vladi nije u interesu čovjek, već profit.

Činjenica je da su neprijatelji naroda svi oni koji čine vladu kao i oni koji je brane. Zašto bi ratovi i nasilje trebali biti opravdani kad ih čini vlada? Carlo Giuliani je samo jedna od svakodnevnih žrtava kapitalizma. Borio se protiv sistema koji ga je na kraju i ubio... i koji svaki dan ubija sve nas pomalo.

Ono što me navelo da pišem ovu bilješku je činjenica da će se uhićenim prosvjednicima suditi po najstrožim mjerama jer kažu da se nasilje mora kazniti te da za to nema opravdanja. Ali nije li baš to što Oni čine nasilje?!

Ljudi moraju shvatiti da je sistem i društvo u kojem živimo svo bazirano na nasilju. Nije li nasilje da je većina penzionera socijalni slučaj (pokušajte živjeti sa 500kn mjesečno – nekima je to sva penzija), nije li nasilje to što svakim danom ima sve više mladih koji su prisiljeni prosjačiti po cestama?! Mizerija i glad čime se susreću milijuni ljudi u svijetu, ali i kod nas je nasilje. Rat i strah od smrti, svođenje života na puko preživljavanje iz dana u dan je nasilje. Novac je nasilje!

Nije da ovime želim opravdati nasilne postupke "blekblokovaca", ovime sam htjela ukazati na problem medija koji je uvijek i vječito na stani zlih, kako ih ja naivno nazivam. Te kako ti isti zli pokušavaju uporno ocrniti one koji misle drugačije, one koji žele dobro za čovjeka. Kako ti isti zli sude i zatvaraju nevine, dok pravi kriminalci sjede u po saborima, u finim foteljama na različitim uglednim pozicijama s najvišim privilegijama.

Što li je Italija kao jedna prikrivena fašistička zemlja mogla očekivati? Na nasilje se uvijek odgovara nasiljem. "A mali estremi, estremi rimedi." - rekli bi Talijani.