Studentski protest

Svjedoci smo danas najvećeg studentskog protesta u zemlji još iz vremena Hrvatskog proljeća. Ne bih se upuštao u prenapuhane paralelizme s 1968. kojima su senzacionalistički mediji skloni. Bila su to neka druga vremena, a i studenti su tada (pogotovo u Francuskoj) bili radikalniji nego danas u Hrvatskoj. Europa je tada bila na rubu revolucije, a mi danas jednostavno tražimo jednu civilizacijsku tekovinu koju smo po putu izgubili – besplatno obrazovanje za svakoga tko se želi obrazovati.

Ipak, doza revolucionarnog ovdje jest prisutna. A ona je pogotovo vidljiva u pokušaju da se sve bitne odluke donose zajednički i izravno demokratski na plenumima. Iako treba priznati kako je ta nova sveučilišna izravna demokracija jako mlada i svi se skupa još uvijek učimo u hodu pa je moguće primijetiti i povremene propuste i/ili nepravilnosti u procesu, kao i povremena zastranjivanja i/ili pomanjkanja svijesti o samoj biti te metode zajedničkog donošenja odluka. Ipak, ova metoda se pokazuje učinkovitom i s vremenom sve učinkovitijom i samim time dovodi u pitanje vjerodostojnost, legitimnost pa i sam smisao zastupničke "demokracije", ne samo na sveučilištu, nego i u zemlji. Jer danas je više nego ikada očito da se Ministarstvo obrazovanja, znanosti i športa ne ponaša u skladu s općom voljom njegovih najbrojnijih subjekata: učenika i radnika u obrazovnom sustavu. Također, danas je više nego ikada očito da se ni Vlada RH ne ponaša u skladu s općom voljom građana RH. I upravo u aktualnoj predizbornoj atmosferi studentski plenum dođe kao jasna kritika kompletnom predizbornom cirkusu. Kratkovidni i zlonamjerni političari pokušavaju cijelu stvar instrumentalizirati pa dobivamo kritike kako je sve to SDP-ovo ili HNS-ovo maslo, dok se dotične stranke uopće ne ograđuju od toga, nego se "prijete" vladajućima da "ozbiljno" saslušaju studentske zahtjeve i u to ime im predlažu zakone koji zapravo ništa bitno ne mijenjaju, tj. ne uvode ni približno potpuno javno financiranje visokog obrazovanja na svim razinama i za sve studente, a to je zapravo glavni studentski zahtjev ovih dana. Zahtjev s kojim se, prema ministrovoj izjavi, sami ministar i premijer slažu. Samo, zašto onda ništa ne poduzimaju po tom pitanju?! Ljudima se, dakle mažu oči, u nadi da pokupe još koji glas, možda i od naivnijih studenata, na predstojećim lokalnim (!) izborima. Plenum, međutim samim svojim postojanjem pokazuje kako su svi ti političari gamad, kako je zastupnička demokracija obična prevara, a izbori služe kako bi tu podlu prevaru uvijek iznova obnavljali i osnaživali. Plenum pokazuje da se može drugačije, da je potrebno drugačije.
Dakle, iako ovo nije još uvijek revolucija, želim vjerovati kako je ovo jedan barem mali korak ka osvješćivanju građanstva i kako ovaj protest otvara mogućnost novim revolucionarnim pretpostavkama, u jednome inače pasivnome i pomirljivome društvu kao što je naše.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa se i dalje pravi blesavo prema studentskim zahtjevima, istovremeno ponašajući se krajnje rasipno s novcem iz proračuna. Za primjer bih samo spomenuo nedavnu vijest da će MZOŠ svake godine plaćati nove udžbenike za osnovne i srednje škole poticajući škole da stare udžbenike svake godine, npr. prodaju u stari papir i tako zarade koju paru za sebe. Istovremeno, ogroman je i siguran profit kojeg će na taj način ostvarivati nakladnici koji te udžbenike objavljuju. Ruka ruku mije... Tako će MZOŠ godišnje nepotrebno (pošto se mogu koristiti i prošlogodišnji udžbenici) izdvajati za udžbenike 440 milijuna kuna, dok se procjenjuje kako je za pokriće svih studentskih školarina potrebno oko 390 milijuna. (vidi ovaj članak) Je li potrebno reći koliko je to sramotan i podrugljiv potez u aktualnoj situaciji? Prioritet, dakle nije školovanje građana, nego punjenje blagajni privatnim kompanijama.

Studentski protest i blokade na sveučilištima traju kontinuirano već skoro mjesec dana. Koji će biti ishod svega toga? Tko zna. Ipak, jedno je sigurno: naša sveučilišta nikada više neće biti ona stara, pogotovo ne Filozofski fakultet u Zagrebu, ljudi su sada vidjeli kako se mogu i sami politički aktivirati, kako im ne trebaju nikakvi zastupnici u raznim parlamentima i inim vijećima, kako se može politički djelovati iz prvog lica i kako demokracija nije demokracija ukoliko nije izravna i participativna. I svi ostali građani imaju danas što naučiti od studenata pa se nadam i da hoće.
Tim povodom bih još jednom pozvao sve vas koji ovo čitate...

Na predstojećim političkim izborima poništite svoje listiće!