Fuck Nazi Sympathy!!


Na turneju po državama ex-Jugoslavije spremaju se Njemci “V-punk”, “punk” grupa iz Kiela, koja je za područje Hrvatske, BiH i Slovenije pripremila i promocijski album s naslovom "10 Songs".

Kielski antifašisti upozoravaju, da je grupa povezana s taborom njemačke krajnje desnice i sa zloglasnom neonacističkom organizacijom “Blood & Honour”.
Godine 2001 je bend čak morao svirati na tkz. “Blood & Honour druženju” , kojeg je, na svu sreću, prekinula policija (svako toliko se dogodi i da prijatelji u plavom naprave nešto korisno).

Bend, sam po sebi, negira ikakvu upletenost u desničarske vode.

Dokaza, zbog kojih ih antifašistične organizacije u Njemačkoj optužuju za sudjelovanje, tj. simpatiziranje ekstremne desnice i slično usmerjenih organizacija, ima više.

Njemačkim antifašistima je uspjelo informirati britanske kolege, tako da je planirana turneja, na kojoj bi nastupali s bendom 999 po Veliki Britaniji, nije uspjela.

Njihov bubnjar, kojeg na njegovoj internet stranici nazivaju Volker, je do 2005. godine bio ni manje ni više nego bubnjar njemačkog ekstremno-desničarskog benda “Force impact”, a i sam je deklarirani nacional-socijalist.

-"do not fear for fear for fear fights for Germany"
-"smashing the red power/it has us long enough guarded"

Jesu li to tekstovi koji govore suprotno?
Ne...

Dokaza ima stvarno na tone, a razni mediji ih pokrivaju i čak promoviraju!!
Pa pročitajte samo recenziju benda na

Još jedni parlamentarni izbori

25. studenog ove godine će se u Hrvatskoj još jednom okrenuti kotač sistema i krenuti ispočetka, kao što se i događa reovito svake četiri godine još od raspada Jugoslavije. Velika je vjerojatnost da će nakon ovih izbora HDZ i dalje ostati vladajuća stranka, podjednako vjerojatno je i da će ovaj put SDP zagristi najveći dio kolača, a u teoriji je moguće i da to ipak bude neka treća stranka koju još uvijek nismo isprobali... Ali, što god da se dogodi, postoji li uopće ikakva suštinska razlika? A problem nije samo u tome što sve stranke imaju više-manje isti program koji ionako ne dodiruje suštinu društvenog pitanja i da se u stvari nema što izabrati, problem je u samoj prirodi parlamentarnog sustava.

UPS! na ANTI-FA festivalu u Puli

ANTI-FA FEST pokrenut je 25.12.2004. kao jasan otpor nacionalizmu, naci-fašizmu, rasizmu i svim ostalim diskriminirajućim idejama na koje danas možemo naići. Nastao prvenstveno kao reakcija na brutalne pokušaje ubojstva dvoje posjetitelja MMC-a Karlo Rojc u studenom 2004. od strane desnih ekstremista, s vremenom prerasta svoje okvire hc/punk koncerta i nastoji proširiti svoje djelovanje na edukativni dio kako bi pokušao što je moguće više razbiti gore spomenute izme.

UPS! je ove godine prisutan po prvi put pa sve koje zanima jesmo li teroristi, imamo li dosje u policiji, prisluškuju li nas tajne službe, postojimo li mi uopće ili smo fantomi...kao i na sva druga pitanja pokušati ćemo vam dati što jasnije odgovore. Kada i gdje? Čitaj program:

4. ANTI-FA FEST
7.-10.XI.2007.
MMC ROJC-PULA

SRIJEDA-7.XI.
19:00-otvorenje izlozbe povodom pocetka festivala-ostaje otvorena do 22:00
1.postava-BUKANOJZ "go logo";6 radova; tema-kritika suvremenog potrosackog drustva
2.postava-IVA "par slika sa demosa";10ak radova
3.postava-VANJA "nasilje"; 10ak radova; tema-nasilje nad zenama i nasilje nad zivotinjama

19:30-konferencija za medije

----------------------------------------------
CETVRTAK-8.XI
16:00-22:00-otvorena izlozba

19:00-Hacklab-svecana premijera kratkog dokumentarca o holokaustu, u izradi par pulskih video aktivista; vodi Igor Saponja (Monteparadiso video farma//PU)-

...jedna kasna reakcija...

...ali ne i prekasna, nadam se. Tek sam jučer vidio što su o Maršu za mir objavili na humagum.comu, samoprozvanom "Prvom Portalu grada Umaga" (sic). Tu se kao prvo ispričavam što to nisam prije vidio pa ranije i reagirao, ali čim kliknete na prijašnji link, shvatit ćete moj slab interes za taj site. A kao drugo, ispričavam se što nisam ovo odmah jučer napisao, naime kad sam to vidio bilo je već skoro 22 sata, a zagrebački kulturni net klub MaMa u kojem sam se tada nalazio upravo u to vrijeme zatvara... Ali, pređimo na stvar...

Kao prvo, čini se da naši sugrađani (jesu li?) koji pišu za Humagum nisu ni znali za Marš za mir Buje-Umag, za što smo donekle i mi sami krivi, ali ipak, podjelili smo letke, poljepili plakate, objavili na netu... moglo se doznati. Ali, ni nije u tome poanta. Oni bi se, kao novinari, trebali informirat o stvarima koje se događaju, tj. kad su nas vidjeli, a nisu znali o čemu se radi, profesionalno bi bilo da su nas došli pitat ili da o tome nisu ništa ni rekli, kad već ništa ni ne znaju. Međutim, činjenica je i to da cijeli njihov site ne djeluje baš profesionalno (u novinarskom pogledu), nego nekako više fanzinaški. Možda im je to i načelo objavljivanja, ali mi to ne možemo znati, jer nigdje nisu objavili neki tekst u kojem bi nešto slično pisalo...

Podli marketinški trik


Najjača hrvatska mliječna industrija Dukat i Zagrebačke pekarne Klara već duže vrijeme infiltrirane u nacionalni edukativni sustav sa podrškom ravnatelja i učitelja promoviraju svoje proizvode. Pod krinkom «pružanja kvalitetnih informacija o tome zašto je doručak najvažniji obrok u danu te podizanje javne svijesti o važnosti doručkovanja i zdrave prehrane kako bi se poboljšale prehrambene navike djece i odraslih» oni pokušavaju stvoriti potrošače njihovih proizvoda od najmlađih nogu.

NE MILITARIZMU I MILITARIZACIJI!

Kao što je sada već poznato od 1. do 12. listopada diljem srednjeg i južnog Jadrana će se održavati jedna od najvećih NATO-ovih akcija *Noble Midas 07". Radi se o militarističkoj akciji kojoj je cilj simulacija (ratnih) kriza i vježbanje brze intervencije NATO snaga u tim situacijama. Radi se o uvježbavanju "NATO snaga za brzi odgovor" kao novog strategijskog koncepta te militarističke institucije, a čiji je cilj brza intervencija u slučajevima krize. Taj koncept je od presudne važnosti za modernije strategije ratovanja – ili tzv. "rata protiv terorizma" – u kojem više ne postoji fronta konfrontacije, i stratište i ratište postaje moguće bilo gdje i bilo kada. Taj koncept se od prethodnih modela ratovanja razlikuje po tome što omogućuje veću autonomiju jedinica koje su dio "NATO snaga za brzi odgovor", odnosno, radi se o jedinicama sa visokom tehnološkom opremom koje su u stanju intervenirati u najkraćem roku na žarištima krize, a mobilnost je njihov najveći adut. Uz to se uvodi i tzv. "transfer nadležnosti" ili uklanjanje nacionalnih prepreka NATO-vim intervencijama unutar zemlja članica, koje je prije kočio princip nacionalnog odobrenja. Ovlasti za intervenciju nalaze se u rukama virtualnog zapovjednika Savezničkih snaga za Europu, a tu funkciju sada obavlja američki časnik Batz John Craddock, koji će i sam prisustvovati ovim vježbama.

Izvještaj sa Marša 2007.

Teško je obuhvatiti sve. Puno se toga događalo toga dana. Evo što je meni bilo naj zanimljivije:

Sve je počelo kada smo ja, Jugi i Maz došli u Buje - polaznu točku 1. Marša za mir Buje - Umag. Dovezli smo se sa Jugijevom mamom i tatom koji su nas nesebično pokupili na stopu i već u autu nam davali one, svima poznate i simpatične roditeljske savjete tipa: "Pazite što radite...pazite da nemate problema sa policijom..." i tako smo nas troje pazeći što radimo otišli na biru u obližnji market kod one nervozne tetke koja svaki put vrišti ako nemaš flašu iako joj se svaki put mora objašnjavati da će se pivo popiti ispred marketa. Nakon par sekundi gunđanja, natezanja i čudnih pogleda dala nam je, napokon, tri flaše na povjerenje i sastrane, kraj kase, bacila metalni poluzahrđali otvarač za pive.

Marš za mir Buje-Umag 2007.

Kao što svi već znate, donesena je odluka da RH uđe u NATO savez. I to bez ikakvog referenduma koji bi mogao više-manje ukazati na mišljenje naroda po tom pitanju. I onda nas uvjeravaju da živimo u demokraciji... Ali, o tome ste već čitali na ovoj adresi i neću sad ponavljati. Nego, referendum ili ne, mi i dalje odlučno i nepokolebjivo stojimo na našim antiNATO pozicijama.
Pozivamo se i na tradiciju naše regije koja je oduvijek poznata po raznolikosti, toleranciji, suživotu i miroljubivosti. Ali, poznata je i po otporu. Otpor je obilježio cijelu istarsku povijest i mi nemamo namjeru biti prva generacija koja se predala.

Tokom dvadeset godina fašizma, naš mu je narod pružao odlučan otpor.
Tokom hladnog rata, naš je narod odbacio moskovski imperijalizam bez da se zato prikloni washingtonskom.

Mi danas ponavljamo:

NE U N.A.T.O.!!!

Ni tada ni sada ni nikada!

Zato pozivamo sve vas miroljubive ljude dobre volje da hodate u znak mira i otpora protiv rata i ratnih saveza. 18. kolovoza 2007. iz Buja kreće prvi tradicionalni

MARŠ ZA MIR
Buje-Umag

Željezna zavjesa

Bila je to subota, skoro običan dan u tjednu sa skoro uobičajenim odlaskom u Umag. Istina, obično dolazim petkom ali zbog ropskog odnosa prema radnicima na poslu kojeg i sam volim zvati etičkim bio sam prisiljen ostati jedan dan duže; u smogu i buci grada.

Probudio sam se, otvorio prozor i kamion mi je projurio kraj prozora dižući prašinu sa ceste koja još nije asfaltirana. Zatvaram prozor i bježim najbližim putem za Istru-preko Slovenije. Dolazim na granični prijelaz Bregana koji je nedavno obnovljen i sufinanciran programom PHARE koji EU daje novim i pridruženim članicama. Tko ga nije vidio-taj ne zna! Ogromni kompleks zgrada nalik na manji grad u kojem su jedini stanovnici državni činovnici. Odmah me podsjetilo na nekadašnje nacističke kontrolne točke, samo što je ovaj u modernom izdanju, u sredini ima otvore za automobile i svjetlucave semafore koji te upućuju na pravu traku. Ograđen je bodljikavom žicom i kontroliran sa bar stotinjak kamera koje snimaju svaki moj pokret.

Pripojenje Štaimastike pokretu Maslačak



Padobranci maslačka spustili su se i u Zagreb...

Proces kumulacije je otpočeo...

Evo, npr. Šta Ima? je održao 27.04. koncert u Time-u (ZG) gdje smo performativno proslavili sjedinjenje u naslovu spomenuto...

Slijedi tekst zvan "Manifest o pripojenju Štaimastike pokretu Maslačak":

“Trulež je akumulirana. Možemo započeti gnojenje…

Sva ova silna trulež koja se akumulirala u svijetu i u nama počinje stvarati plodno tlo iz kojeg su već izrasli prvi cvjetovi. Cvjetovi koji su krhki, ali neuništivi – cvjetovi Maslačka.

Neugledan, neprimjetan, gažen cvjetić kojeg svatko tako lako i usput, hodajući livadom uništi; taj cvijet je korov i baš kao takav snažan, čvrst, neuništiv, jednostavno nepobjediv.

Umjetnost je mrtva, društvo je pusto, politika je tvrda, ljudi su postali truli… Maslačak raste u takvim uvjetima kao simbol svega onoga što je ljudsko. Jer ni čovjek nije ništa drugo nego običan prolazni korov koji se nekontrolirano množi; umire, a opstaje.

Mi slavimo prolaznost i opstanak. Slavimo smrt i slavimo rađanje, jer oboje su najvažniji događaji u ljudskom životu. Slavimo rađanje poslije smrti, jer ono obilježava naš opstanak. Slavimo smrt koja omogućuje život.“

(Franko Burolo, Darko Brajković i Mario Jozić: “Proglas pokreta MASLAČAK”)

Stoga...

Syndicate content