Umaški pokret za slobodu

Kao što su neki od vas vjerojatno već primjetili, otvorili smo mogućnost bloganja na našem situ. Svaki registrirani korisnik može otvoriti svoj blog i u njega zapisivati što god hoće, ticalo se to ili ne tematike samog sita. Iznimku, naravno, čine pro fašistički, pro kapitalistički i ini sadržaji koje ipak nećemo tolerirati. Korisnik koji takve sadržaje bude pisao, bit će izbrisan iz popisa korisnika, skupa s tim sadržajem što je napisao. Ne želimo biti hosting servis za vlastite neprijatelje. Sve drugo je dobrodošlo, od političkih analiza i razmatranja do školskih i ljubavnih problema što vas muče. :-)

Tek danas sam doznao za to... Dakle, izgleda da smo ostali zakinuti za jedinu koliko-toliko kritičnu tiskovinu iz hrvatskog mainstream tiska. O razlozima i okolnostima najbolje govori samo uredništvo Feral Tribunea u svojoj izjavi od 15. lipnja 2008. (objavljenoj u Feral Tribuneu od 20. lipnja 2008, tj. u zadnjem broju) koju možete pročitati ovdje.
Svaki dodatni komentar mislim da je suvišan...

Izvještaj nacionalnog i internacionalnog tajništva Mreže anarho-sindikalista/kinja (MASA)

U Zagrebu se 12.4. 2008 održao najveći sindikalni prosvjed u posljednjih 10 godina. Prosvjed je organiziran od strane 5 najvećih sindikalnih središnjica (žutih sindikata) i okupio je oko 35-50 000 radnika (procjene variraju od medija do medija). Glavni cilj demonstracija bilo je protivljenje rastu cijena osnovnih životnih dobara kao posljedice inflacije koja je obuhvatila i Hrvatsku.

Novo osnovana Mreža anarho-sindikalista/kinja (MASA) od samog je početka kao svoju zadaću uzela participaciju na najavljenim demonstracijama u obliku autonomnog anarho-sindikalnog bloka. Njegov je cilj bio izlazak u javnost - među radnike i radnice - te upoznavanje radnika i radnica sa radom Mreže, kao i sa anarho-sindikalističkom teorijom i praksom. Sa druge strane, stavili/e smo naglasak na kritiku postojećih reformističkih i hijerarhijskih sindikata. Time je karakter naše akcije bio dvojak – sa jakim kritičkim, ali i revolucionarno afirmacijskim nabojem.

Ispričavam se zbog obaveijsti u zadnji čas...

U Zagrebu, 12.04.2008. u 10:30h na sjevernoj strani Zapadnog kolodvora (Trg francuske revolucije) zajedno ćemo formirati anarhosindikalni blok utemeljen na radničkoj solidarnosti, otporu kapitalizmu te neoliberalnom sustavu koji ga održava. Potaknuti najavljenim velikim sindikalnim prosvjedima, razlozima koji stoje iza njih i svojim slobodarskim uvjerenjima, odlučili smo se solidarizirati, te na svoj način ukazati na nužne promjene društva i odnosa unutar njega.

Na kraju su ipak dozvoljena i održana oba predviđena prosvjeda protiv američkog predsjednika Busha. Očito je da je cijeli cirkus koji je nastao oko te potencijalne zabrane dio kampanje zbunjivanja i zastrašivanja građana koji bi se pod drugim okolnostima vjerojatno odazvali u većem broju. Mi smo, naravno, bili.

U petak u 14 sati poslijepodne je bilo predviđeno "blindiranje" grada i tako je i bilo. Grad je izgledao kao jedan veliki masovini zatvor s naoružanim čuvarima na sve strane.

Javljam se sa faksa. Doma sam ostao bez interneta jer su prilikom varenja šahtova po Zagrebu usput i spalili neke kablove koji su se ispod njih nalazili, između ostalih, kablove moga IP-a... Naravno, varenje šahtova i sve nuspojave tog čina su dio sigurnosnih mjera koje Vlada RH i Grad Zagreb poduzimaju povodom dolaska američkog predsjednika Georga W. Busha jr.
Javljam se motiviran viješću na HRT-ovom podnevnom Dnevniku. Javili su naime, da je zabranjeno svako okupljanje kojim bi se izrazilo nezadovoljstvo zbog posjeta američkog predsjednika. Time je Vlada još jednom pljunula u lice demokracije i sad već sasvim jasno dala do znanja da HRVATSKA NIJE DEMOKRATSKA REPUBLIKA, nego upravo suprotno, ona je oligarhijska despotska diktatura, sad već gotovo službeno.

Trenutno smo u karici (mi kao mi, spontana spika) za skupljanje potpisa za peticiju u svrhu dobitka oduzetog nam prava na referendum na kojeg imamo pravo!

Uglavnom, u Umagu će se moć potpisati peticija od 2.-11.4. od 17:00-19:00 na štandu ispred "Sveučilišta Ante Babić"
(ako neznaš, čitaj "ispred knjižnice, pored, Konzuma kod robne kuće!"-eko), a možete dati svoj potpis svakodnevno u "Gradskoj Knjižnici".

I za kraj, molim sve osobe koje nisu u mogućnosti zbog života na selu, planini, burnog radnog i studentskog tempa ili ljenosti, da, ukolko su za da taj njihov potpis legne na list, slobodno pošalju meni OVDJE svoje ime, prezime i JMBG, a potpis ću ja sa svojim profi tajnicama isfušati
- !!GLAVNO DA SE SKUPI KOLIČINA!!-
ovo je jedini put u kojem se slažem glupom izrekom

- od viška ne boli glava.

nemojte se bojat to reć roditeljima, bakama, prijateljima koji nemaju internet itd.
pošto fašistički mediji odbijaju reklamirati
cijelokupnu akciju.

Više informacija i manje gramatičkih grešaka možete naći na:
http://www.natonareferendum.org

Imate i materijala za printanje, tako da ukoliko ste voljni,
puno bi značilo bilo koje umnožavanje i ljepljenje,
ai za one koje ne znaju di potpisati peticiju u svom gradu,
imate kontakt-mejl di se možete informirati kao što sam se i ja!

DA REFERENDUMU i NE NATU!

Osim što su gradske vlasti svojedobno spriječile arheološka istraživanja u centru grada u ime izgradnje jednog od najružnijih trgova na svijetu (tj. "autobusne stanice") i istovremene devastacije gradske šterne i postolja zvonika, još se javlja i Istraturist sa svojim susludim idejama.
Naime, Večernji list piše kako Istraturist ima u planu preuređenje Punte koje predviđa rušenje hotela Adriatic i Beograd.

Hotel Beograd je jedan od najstarijih hotela u Umagu, što je očito i po njegovoj arhitekturi. Hotel Adriatic je "vrhunac graditeljstva šezdesetih godina na jadranskoj obali", riječima novinara Večernjeg lista. "Hotel koji bi mogao ispričati velike priče o ondašnjim elitnim zbivanjima u umaškom turizmu, od gostovanja velikih talijanskih estradnih zvijezda do sudbina gostiju u kasinu, jednom od poznatijih u bivšoj državi." Dvije građevine do kojih bi građanima trebalo stati da ih se zaštiti kao svojevrsne spomenike lokalne kulturno-povijesne baštine, jer povijest nisu samo ratovi i smijenjivanje vlada. Upravo zato što je Umag grad orijentiran na turizam, trebao bi posebno voditi računa o ovim građevinama koje svijedoče o njegovoj tradiciji u turizmu.

Windows Vista, zadnja verzija najraširenijeg OS-a na svijetu, izazvala je dosta buke u digitalnom svijetu. Osobno se nisam time puno zamarao, pošto sam već duže vrijeme samo povremeni korisnik Windowsa, a veći dio vremena provodim u GNU/Linuxu. Naišao sam, međutim, na jedan vrlo zanimljiv tekst o tom operativnom sustavu. Tekst koji objašnjava zašto ustvari Vista, da bi normalno funkcionirala, traži bolesno snažan hardver, a bez da ikada STVARNO dobro radi i zašto postoje brojni nezadovoljnici i protivnici Viste, čak i mimo GNU/Linux zajednice.
Mislim da je taj tekst jako informativan i bitan i da bi sve više ljudi trebalo početi poduzimati nešto po tom pitanju, u najmanju ruku bojkotirajući Vistu pa i ostale Microsoftove proizvode. Zato sam tekst koji je izvorno objavljen na FSF-ovom BadVista situ preveo i objavljujem vam ga ovdje na našem situ.

Prošle su godine urlikanja, godine praznih obećanja (i ko zna zašto i dosta novopečenih obećanja je palo upravo u ovom mjesecu?), godine koje su gomilale tugu, bijes i migraciju mladeži iz Umaga u druge gradove, države...pa cak i kontinente! I onda se pitaju zašto ne ostajemo?
... No cijelokupne teme ću se zakačiti drugom prigodom i sada nastavit uz temu naslova.

Ove subote, 3.11.07, prešlo se na akciju - u starom napuštenom restoranu u Sv. Pelegrinu/Zlatorogu (koji uz ostali kompleks "izviđača" truli već godinama i inati razumu što se tiče toga, da se ne iskorištava ni u kakve svrhe) organizirao se prvi (prvi i pol, pošto smo htjeli već jednom, ali kiša nas je zeznula) MONTE MERDACCIA.

Ljudima, koji osim pučkih šagri i ribarskih noći poznaju i
ponešto istarske underground kulture, odmah je palo na pamet da je ime skovano po uzoru na legendarnu pulsku udrugu MONTE PARADISO iz Rojca, koja nas već godinama hrani koncertima, tematskim druženjima, razmjenom razmišljanja, upoznavanjem ljudi (hvala vam na svemu) i svim onim što nam apartmanizacija, Giulio Codiglia, diskoteka Planet, Sol Melia i kumpanija ne mogu priuštiti.

Ali, i nama se rade (anarho) koncerti i druženja, no pošto nemamo ništa ni približno slično Rojcu, odlučili smo organizirat nešto u onom jedinom šta smo ikad izvukli od grada Umaga: u merdacci.