Do jeseni 2011. godine Grad Umag je provodio uglavnom socijalno orijentiran model stipendiranja studenata iz Umaga. Zahvaljujući tome, brojni studenti iz našega grada su bili u mogućnosti da, čak i unatoč slabijoj financijskoj situaciji, uspješno dovedu svoje studije kraju. Međutim, na sjednici Gradskog vijeća Grada Umaga održanoj 27. listopada ove godine donesen je novi pravilnik o mjerilima i kriterijima za dodjelu stipendija Grada Umaga, kojim se ta situacija drastično mijenja.
Dojučerašnji socijalni model zamijenjen je modelom temeljenim na tzv. "izvrsnosti", zanemarujući u potpunosti ekonomsko stanje pojedinih studenata i njihovih obitelji i postavljajući teško dostižne kriterije pred studente. Naime, prema novome pravilniku student prve godine preddiplomskog studija da bi uopće došao u obzir za gradsku stipendiju mora imati "prosjek ocjena najmanje 4,50 za svaku godinu obrazovanja u srednjoj školi". Za svaku sljedeću godinu student mora prikupiti "najmanje 50 ECTS bodova ostvarenih tijekom prethodne godine studija s prosjekom ocjena na upisanom studijskom programu najmanje 4,00 za položene ispite tijekom prethodne godine studija ostvarene prema priloženom prijepisu ocjena koji ispunjava i ovjerava visoko učilište koje student pohađa". Dok je na prelazu sa preddiplomskog na diplomski studij potrebno imati "ukupni prosjek tijekom preddiplomskog, odnosno stručnog studija najmanje 4,00".
Nigdje se, niti jednom riječju, ne spominje socioekonomski status studenata. Što to znači?

Gledala sam vijesti o prosvjedima 15. 10. u Rimu na Italia 1.  Činilo mi se kao da sam se vratila u '30.-te godine kada se svaki događaj koristio za okrivljavanje anarhista. Naime, svaka vrsta nereda i nasilja koja se dogodila, 15. listopada u Rimu, pripisana je "blekblokovcima", skupini anarhista. Uporno su tvrdili kako je to organizirana skupina ljudi kojoj je jedino u interesu stvarati nered i nasilje te su pretpostavljali da im je cilj bio ubiti što više policajaca i generala. Cijele su se vijesti sastojale od pretpostavki i nagađanja, a sve u svrhu ocrnjivanja anarhista.

Ali svatko tko je malo pozornije pratio snimke i slike koje su pratile komentare mogao je primijetiti da se svaka vrsta nasilja od strane "blekblokovaca" odnosila samo i isključivo na simbole kapitalizma. Nikoga nisu tukli ili spaljivali kao što su tvrdili novinari na vijestima. Samo su razbijali izloge od banaka, mc donald's – a i drugih uglednih trgovina... spaljivali su prazne mercedese i bmw-ove te karabinjerske marice.

Osim toga, to su mladi ljudi koji su bijesni zbog sveg nasilja kojeg trpimo svaki dan od strane vlade i kapitalističkog sistema. A grafiti "Carlo Giuliani vive" jasno tumače razloge bijesa i nasilja među mladim revolucionarima. (A da ne zaboravim spomenuti kako su na vijestima tvrdili da su prosvjednici krivi za smrt Carla Giulianija prije desetak godina na prosvjednom skupu protiv G8 u Genovi).

Dragi Umageži i svi koji ovo čitate!

19. svibnja održana je prva akcija u kojoj se spominjao Umaški pokret za slobodu (UPS!). Bilo je to sada već daleke 2001. na letku kojim se htjelo potaknuti naše sugrađane na apstinenciju od izbora.
Od toga dana do danas nije se ništa promijenilo. Vladajuća klasa je u međuvremenu promijenila plahte nekoliko puta uvjeravajući nas da smo im, čak, i mi Umageži bitni. I stvarno su imali pravo. Bitni smo im da legitimiramo njihov sustav koji se temelji na matrici izrabi – privatiziraj – uništi i pritom nam prodavajući jednoumlje na svim razinama kao jedini sustav vrijednosti.

Tko nije s nama, protiv nas je! Sistem ostaje, samo glave padaju! I tako već stotinama godina!

Nakon što su nas političari bez pitanja uveli u terorističku organizaciju NATO, sada je na redu da nas uvedu i u diktaturu kapitala poznatu pod imenom Europska Unija. Mnogi se naši sugrađani još uvijek naivno nadaju da će se stanje u zemlji popraviti ulaskom u EU. Drugi, njima slični, komentiraju da se ne može ići u "Europu" (kao da već nismo na europskom kontinentu...) s takvim stanjem u zemlji, u kojem se sada nalazimo, kao da Europska unija podrazumijeva pravdu, slobodu i blagostanje. Ne shvaćaju, ili se boje svhatiti, da je sve to što se kod nas aktualno događa: od zatvaranja brodogradilišta i tvornica i ukidanja radničkih prava, preko komercijalizacije zdravstva i obrazovanja, korupcije i "kriznih poreza", sve do centralizacije moći, omalovažavanja javnog mnijenja pa do policijskog nasilja -- sve je to samo priprema za ulazak u Europsku uniju. Zapravo, politika se u Hrvatskoj provodi kao da već jesmo u EU. Ne čini se apsolutno ništa s čime se gazde u Bruxellesu ne bi složili, zapravo, čini se sve što je moguće kako bi ih se zadovoljilo. Očito je da Vlada RH odgovara vladi EU, a ne narodu. Isto je tako očito da vlada EU odgovara krupnom kapitalu, a ne narodu. Osim toga, od ratifikacije Lisabonskog ugovora, EU je postala prava centralistička superdržava. A gdje smo mi, narod, u svemu tome?

Tek nedavno su prošli lokalni izbori, a več nas moć poziva da je još jednom legitimiziramo. Ovaj put smo pozvani da potvrdimo ulogu Predsjednika RH, tj. mistera ili miss Hrvatske. Jer koja je druga uloga Predsjednika RH, nego da bude miss Hrvatske i govori kako želi mir u svijetu?
Ne, zaista, čemu služi, tebi osobno, sredini u kojoj živiš, ljudima s kojima se družiš, čemu služi jedan predsjednik republike? To je neki čovjek koji siše pare od našega rada i od našega učenja, ali čemu? Koju mi, kao obični ljudi, izravnu korist imamo od toga čovjeka, ma kako se zvao/la?

Hoćemo li govoriti o politici? Lica i imena ljudi i stranaka na vlasti se mijenjaju, ali politika u suštini ostaje identična. Cijeli Hrvatski Sabor, kao i svaki drugi parlament na svijetu, je zapravo jedna stranka, HDZ, SDP isl. su samo njezine frakcije. Novi predsjednik neće biti ništa osobito bolji ni gori od Mesića, ma tko god to bio. Nije problem u ljudima na vlasti, problem je vlast sama. Čak i kada je ona "demokratska".

"Demokratska" vlast se ostvaruje sustavom zastupništva, međutim, riječima Jeana Jacquesa Rousseaua:

Nakon dužeg vremena, s desne strane, pod "edukacija" naći ćete novi tekst. Radi se o prijevodu jednog možda najpoznatijeg djela Alfreda Bonanna - Oružana radost, zbog kojeg je autor u Italiji bio osuđen na godinu i pol dana zatvora a sama je knjiga bila povučena iz knjižnica zbog njezine navodne subverzivnosti. Knjigu je bilo zabranjeno distribuirati, javno čitati, pa čak i privatno posjedovati.

Eto, dogodilo se i to ove godine. Uveli su nas u NATO. Bez da nas se ikad išta pitalo. Konačni čin potvrde da živimo u despotskoj državi čiji su vladari u vazalskome odnosu prema svojim bjelosvjetskim velikašima je učinjen. Samo najveći naivci i slijepci mogu još uvijek misliti da je ovo demokracija. I samo najveći lažovi i zlikovci mogu još uvijek tvrditi da živimo u demokratskoj republici. Zaista, svatko tko je uspio još uvijek zadržati koliko-toliko zdrav razum, svjestan je da Hrvatska nije ni demokratska ni republika. Ne tvrdim da je monarhija, ali javna stvar (res publica) jednostavno nije u rukama javnosti. O njoj se odlučuje u elitnim političarskim krugovima, što našu "demokratsku republiku" pred našim vlastitim očima svodi na puku oligarhiju. I to takvu koja se podređuje bahatoj oholosti svjetskih moćnika, korporacija i kojekakvih njihovih udruženja, kao što su NATO, MMF ili Europska Unija.

Sada valjda već svi znaju za anegdotu sa snimateljem RTL-a i njegovom majicom na snimanju sjednice Vlade RH. Što nam sve ta anegdota, "skandal", govori?

Premijerka je očito itekako svjesna što i zašto čine ona i njena vlada i kakve to posljedice ima na ovaj narod. Prepoznala se u natpisu na majici u ulozi jebača. (Ispričavam se, ali bit će vjerojatno toga još...) Da nije, ne bi se niti uvrijedila. Samim time, snimateljev postupak je bio pun pogodak -- premijerka je svojom reakcijom dokazala da nam doista ne treba seks. Reakcija uprave RTL-a, pak dokazuje još jednu stvar: ne jebe nas samo vlada, nego nam to čine i gazde. Da, i tako je snimatelj dobio otkaz, što se sigurno ne bi dogodilo da premijerka nije imala taj svoj patetičan i otužan ispad povrijeđene "dame". Da nije bilo toga ispada, ne bi vrlo vjerojatno šira javnost niti znala za to pa ni snimatelj ne bi dobio otkaz, nego u najgorem slučaju neku disciplinsku opomenu. Ali i to je, eto, jedno recesijsko riješenje -- otpusti radnika, jedan manje za plaćati, drugi neka rade više za istu plaću.

Ako ste kojim slučajem ovih dana u Umagu svratite do KUM Fobije (ex vojarna Komunela) na projekcije angažiranih filmova i čašicu druženja. Prikazujemo tri filma. Jedan povjesni o Španjolskom građanskom ratu, zatim jedan dokumentarac vezan za ekologiju te na kraju jedan antiratni koji govori o narodnoj pobuni u Koreji 1980. i sudjelovanju vojske koja je krvlju ugušila ustanak. Sve projekcije su besplatne i svi ste dobrodošli.

Program:
Četvrtak: ZEMLJA I SLOBODA
Land and freedom, r. Ken Loach, 1995.
Petak: DOM
Home, r. Yann Arthus – Bertrand, 2009.
Subota: 18. SVIBNJA
May 18, r. Kim Ji–hun, 2007.

Početak svih projekcija je u 21h

Filmotopija je autonomni video projekt pokrenut u rujnu 2008. godine s ciljem osvještavanja društva ali i poticanja rasprave među ljudima koja teži prijenosu ideja u praksu. Filmotopija prikazuje društveno angažirane filmove svih vrsta i žanrova koje progovaraju o temama koje se sustavno zanemaruju u masovnim medijima i koje su na bilo koji način marginalizirane. Kroz filmove se želi potaknuti sve osobe na aktivno uključivanje u zajednicu, odnosno preuzimanje odgovornosti kako za sebe tako i za društvo u kojem žive.

Filmotopiju u Umagu organizira MASA - Mreža anarhosindikalista/kinja i UPS! Umaški pokret za slobodu! U suradnji s KUM Fobija, Umag

Vidimo se!

Svjedoci smo danas najvećeg studentskog protesta u zemlji još iz vremena Hrvatskog proljeća. Ne bih se upuštao u prenapuhane paralelizme s 1968. kojima su senzacionalistički mediji skloni. Bila su to neka druga vremena, a i studenti su tada (pogotovo u Francuskoj) bili radikalniji nego danas u Hrvatskoj. Europa je tada bila na rubu revolucije, a mi danas jednostavno tražimo jednu civilizacijsku tekovinu koju smo po putu izgubili – besplatno obrazovanje za svakoga tko se želi obrazovati.