Umaški pokret za slobodu

Svjedoci smo danas najvećeg studentskog protesta u zemlji još iz vremena Hrvatskog proljeća. Ne bih se upuštao u prenapuhane paralelizme s 1968. kojima su senzacionalistički mediji skloni. Bila su to neka druga vremena, a i studenti su tada (pogotovo u Francuskoj) bili radikalniji nego danas u Hrvatskoj. Europa je tada bila na rubu revolucije, a mi danas jednostavno tražimo jednu civilizacijsku tekovinu koju smo po putu izgubili – besplatno obrazovanje za svakoga tko se želi obrazovati.

Nedavno sam sudjelovao u raspravi na ubuntu-hr forumu u vezi piratstva. I zapravo me neugodno iznenadila količina legalističkih pristupanja problemu. Sve me to potaknulo na dodatno razmišljanje o slobodnome softveru, slobodnoj kulturi i piratstvu.

Pokret za slobodan softver je 1983. pokrenuo Richard Stallman. Kako je i sam Stallman rekao u dokumentarnom filmu Revolution OS, ideja mu je sinula nakon što je pročitao prvu vlasničku softversku licencu s kojom se susreo. Kao i današnje slične licence, i ova zabranjivala dijeljenje softvera s drugim ljudima koji ga nisu platili, zabranjivala je svako neovlašteno proučavanje i mijenjanje koda, preprodavanje itd. Rekao je, ako bi pristao na takve uvijete, da bi bio loš čovjek i odlučio je ne pristati. Zato je odlučio skupiti ekipu i programirati cijeli jedan novi operativni sustav (OS), koji bi bio oslobođen od zakona o autorskim pravima. Taj je klon Unixa dobio ime GNU, što znači GNU's Not Unix. I tako se pojavila ideja o copyleftu, kao suprotstavljena copyrightu i prva slobodna licenca iz Zaklade za slobodan softver - GNU General Public Licence (GPL). 1991. godine je Linus Torvalds napravio kernel za GNU i nazvao ga, očito po sebi, Linux. Tako je nastao GNU/Linux, najkonkretniji izraz otpora vlasničkom softveru.

U nedjelju na večer naš je prijatelj Goran, zvani Gorgotron, otišao na put bez povratka. Put na koji svatko od nas prije ili kasnije mora otići. Zašto mu se žurilo, ne znam. I nije na nama da sudimo. Sad kao sad, mogu samo zaželjeti mir njegovoj duši i izraziti sućut njegovoj obitelji.
Čovjek je to, koji je, između ostalog, igrao neprocijenjivu ulogu u razvoju UPS!-a i ovoga sita. Zaista, najveća mu hvala na svemu!

Pogreb je sutra (srijeda 4. veljače 2009.) u 15 sati na umaškome groblju. Počivao u miru!

U subotu 6. prosinca 2008. došlo je do novog tragičnog događaja povezanog sa nekontrolom sile sa strane policijskih grubijana; grčka je policija u centru Atene ubila 15ogodišneg Alexandrosa Grigoropoulosa. Uništen je još jedan nedozreli cvijet, još jedna obitelj, još jedna ekipa.
Ubojstvo se dogodilo u dijelu Eksarhija, koji je poznat kao predio di se nalaze anarhisti, autonomisti i raznorazni socijalno aktivni ljudi koji sudjeluju u zbivanjima po tamošnjim skvotovima i autonomnim prostorima u kojim se organiziraju različiti alternativno-kulturni i politički događaji. Vikendom, naravno, ko i svaki sličan centar, četvrt je puna omladine kojoj se tamo nudi zabava.

Jednom od naših aktivista stigla je doma "čestitka" od policije zbog ne prijavljivanja Marša za mir Buje - Umag. Kao razlog navodi se da nas je na skupu bilo 21 što je za 1 više od trenutno važećeg Zakona o javnom okupljanju koji dopušta da se skupovi od 20 i manje ljudi ne prijavljuju. Zanimljivo je znati kako je došao do toga broja jer nas toliko NIJE BILO prema svim scenarijima brojanja.
Tko zna je li policajac računao i sebe i nas 20 pa je u svoj notes a kasnije i prijavu, uredno smješkajući se upisao da nas je bilo 21 ili je tom broju pridodao i slučajno zatečene ljude koji su došli s nama razgovarati ili nas je možda, kojim slučajem, zbrojio i računao 4 grupe po 5 ljudi + duha iz obližnje crkve...;)
Koji god scenarij bio (a nije bio ni jedan od gore spomenutih) KRIVO JE ZBROJIO pa dotičnoga policajca koji je napisao prijavu upućujem na ponavljanje gradiva 1. razreda osnovne škole "zbrajanje i oduzimanje". Uostalom niti jedan policajac nije bio nazočan samom Maršu pa stoga nije ni mogao razlikovati sudionike Marša od slučajnih prolaznika! Kako bilo, suđenje je 25.studenog 2008. na Prekršajnom sudu u Umagu. Sve eventualne novosti oko politički namontiranog procesa objavljivati ćemo ovdje. Korištenje suptilnih i lažnih barbarskih metoda zastrašivanja kojima se koristi policija ali i sudstvo koja je njihova produžena ruka NEĆE PROĆI i NEĆE NAS SLOMITI.

Živimo u Hrvatskoj. U zemlji u kojoj svatko "normalan" živi na dug, a sve je više i više ljudi što kopaju po smeću ne bi li zaradili koju ekstra paru od prodane nepovratne ambalaže da bi mogli izgurati do kraja mjeseca. Samo 7% građana je visoko obrazovano, a ni mnogi od njih ne žive puno bolje. U takvim uvjetima naši dragi vladari govore o "društvu znanja", a provode ga na krajnje neobičan način: smanjuju količinu novca iz proračuna namjenjenu za obrazovanje, smanjuju količinu studenata koji studiraju na teret ministarstva i uvode sve skuplje školarine.

Nakon prošlogodišnjeg studentskog prosvjeda jedino što se uspjelo izboriti je to da na teret ministarstva studiraju svi studenti koji diplomski studij upisuju u akademskoj godini 2008./2009. A i to su izveli teška srca i to samo zato da smire potecijalan bijes studenata. To je samo tampon riješenje u vidu održavanja statusa quo. Već sljedeče godine bi svi diplomci trebali plaćati studij. To je nedopustivo!

Koji su prioriteti Vlade RH, to je očito. Nema novca za zdravstvo, ali ima za političarske izlete u jahtama i skupim hotelima; nema se novca za mirovine i plaće u skladu s cijenama, ali njima (i samo njima) standard raste. Nema novca za sveučilišta i škole, ali ima za sudjelovanje u okupaciji Afganistana i za ulazak u NATO.

Već nam je na pragu 5. jubilarni antifašistički festival u Puli, festival koji promovira sam pojam anti-fašizma i njegovu praksu, koju, kao iskonsku i glavnu pokretnu silu istarskoga naroda, treba gurat naprijed i proširit kroz poruke, radionice, druženja/debate i koncerte, čija je najbitnija svrha promoviranje ljubavi i suživota i istovremena borba protiv neo-desničarskih sub-kultura (nazi skinheadi, ultrasi, thompsonovci itd.).

Svi ste pozvani na doprinos i jačanje otpornog lanca u prostorijama vojarne K.Rojca u Puli od 5. do 9.11.08. i sudjelovanje u raznoraznim prezentacijama, predavanjima, izložbama, koncertima, manjadom:) i svim ostalim mnogobrojnim aktivnostima kojima nas organizatori festivala već 5.godinu zaredom kvalitetno animiraju, informiraju, zabavljaju, a i što je najbitnije, spajaju.

Slijedi copy-paste programa - VIDIMO SE!

5. ANTI-FA FEST!!!!
5.-9.11.2008.
drustveni centar Karlo Rojc-Pula
prostorije Monteparadisa i Distorzije

srijeda;5.11.
19:30-Distorzija..otvorenje festivala prigodnim izlozbama koje ce se ove godine izlagati na festivalu
::dvije aktivisticke instalacije BUKANOJZa
::retrospektiva ANTIFA FESTa kroz fotografije ..2004-2008..
::foto prica sa Nepokorenog Grada (festival-Karlovac)

..izlozba ce biti dostupna tijekom trajanja festivala, i to u slijedecim terminima:
-srijeda: 19:30-22:00
-cetvrtak: tijekom jutarnjih sati (biti ce naknadno potvrdjeno)
-petak: 15:30-20:30
-subota: 12:00-19:00

Drugo more, Infoshop Škatula i Amandla od 9-12.10. u HKD na Sušaku, galeriji Kortil, na Kontu i u Molekuli organiziraju manifestaciju Moje, tvoje, naše. U svom ovogodišnjem izdanju Moje, tvoje, naše propituje na sebi svojstven način temu konzumerizma.
Unutar manifestacije je i 3.sajam nezavisnog izdavaštva. Ideja sajma je na jednom mjestu okupiti od pojedinaca/ke do kolektiva/organizacija/udruga koji/e pokušavaju svojom (ne)aktivnošću pridonijeti razvoju nezavisnog sektora. Sajam je mjesto druženja, razmjene ideja i iskustava, mjesto na kojem se
mogu pronaći knjige, časopisi, fanzini, raznorazna muzička izdanja...unikatne rukotvorine...

UPS! će već treću godinu zaredom biti prisutan sa svojim štandom pa ako smo Vam potrebni znate gdje nas možete naći.

U prilogu je program sajma.

Recikliranje je izdvajanje materijala iz otpada i njegovo ponovno korištenje. U recikliranje spada sve što se može ponovno iskoristiti, a ne mora se baciti. Takve je proizvode potrebno razvrstati pri odlaganju ovisno o njihovom sastavu a poneke se stvari mogu upotrijebiti i u neke potpuno nove svrhe što im daje jednu novu dimenziju, jedan novi život.

Recikliranje, kako se često misli, nije samo ono industrijsko prerađivanje kako bi se iz starih stvari napravile nove, konzumeristički lijepo upakirani proizvodi naših megamarketa. Takav oblik jest čest i svakako najpopularniji među ljudima, a dobar primjer takvog oblika recikliranja jesu reciklažna dvorišta u kojima se sakupljaju sekundarne sirovine poput metala, baterija, stakla, plastika, otpadna ulja i ostale sirovine za koje se, ovisno o pravilniku, može dobiti i novčana naknada. Osim toga, po gradovima su postavljena tzv. "zvona" u koje se najčešće odlaže staklo, papir, plastika i lim.
Recikliranje može biti i zabavno. Od kuhinjske se folije mogu napraviti igračke, od stare plastične ambalaže za jaja spremnik za kocke leda, od starih cd-a mozaik i sl. evo nekih primjera

Prošlo je godinu dana od prvog Marša. Godina koju je obilježila pozivnica Hrvatskoj za ulazak u NATO, koju je uručila hodajuća sotona George Walker Bush osobno misleći da će time dobiti simpatije većeg dijela hrvatske javnosti pravdajući ulazak težnjom naše zemlje za slobodom i ekonomskim boljitkom. Prema svemu, izgleda da je uspio, bar donekle. Naime, prije njegovog dolaska sve veće novinske i općenito medijske ankete objavljuju da je javnost protiv ulaska i u tome su bile sve ankete koliko toliko slične. Nakon njegovog dolaska ankete se iznenada mijenjaju i ostaju sve do današnjeg dana iste, nepromjenjene, u korist NATO-a. To samo govori koliko mediji manipuliraju nama i našim mišljenjem pod čarobnim štapićem globalnih policajaca ma koji god oni bili i kako se god oni zvali. Štapićem koji često boli od jakih udaraca ali i stvara apatičnost kod većeg broja ljudi. Taktike kojima se oni koriste više nisu nagle, iznenadne i šokantne kao nekada! Danas se oni koriste metodama višegodišnjeg uvjeravanja ljudi. Tako smo primjerice svjedoci uvlačenja u tzv. "euroatlanske integracije", već skoro dvadesetak godina. Cijele generacije ljudi odrastaju slušajući njihova uvjeravanja o boljem sutra, sigurnijem sutra, slobodnijem sutra... Ako se s time ne slažete uvjek postoje policije, vojske, tajne službe, sudovi...