Umaški pokret za slobodu

Nakon zabrane koncerta u Umagu, Thompson i njegovi menadžeri traže termin u pulskoj Areni, i to još ovo ljeto. Motiv je, rekao bih, očit. Nakon raznih izjava iz Istre, kako u politici, tako i u narodu (iako i ovdje postoje kreteni) da Thompson u Istri nije dobrodošao, očito je da je ovaj zahtjev donesen iz pukog inata i provokacije. Nakon jednog promašenog udarca, sada pokušava udariti tamo gdje najviše boli. Taj pokušaj kroćenja i dovođenja Istre u red (a zna se koji red) podržava naravno i vladajuća suita u Zagrebu, pošto navodno postoji nekakav dogovor između Thompsonovih menadžera i "pojedinih resornih ministara u Sanaderovoj vladi", kako kažće Damir Kajin (IDS). O vjerodostojnosti te Kajinove izjave svjedoči samouvjerenost Thompsonovih menadžera da će se taj koncert i održati, unatoč činjenici da pulski "gradski oci" smatraju kako bi njegov koncert, bilo gdje u Istri, a pogotovo u Areni, bio prilično rizičan i uvredljiv za regiju.

Osobno sam ostao iznenađen izjavom Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava u kojoj izražavaju protivljenje otkazivanju Thompsonovog koncerta u Umagu, a to nakon što su izrazili protivljenje organizaciji njegovog koncerta na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Čini se da HHO ne želi Thompsona u Zagrebu, ali nema ništa protiv toga da se ustaštvo i fašizam šire po Istri, koja je izgleda ostala zadnji bedem antifašizma u Hrvatskoj.

Sad je već i službeno. Hrvatska je dobila pozivnicu za NATO. Vlada na čelu s Ivom Sanaderom tvrdi kako bi raspisivanje referenduma bilo uvreda američkome presjedniku Georgeu Bushu, zanemarujući činjenicu da je neraspisivanje istoga uvreda nama građanima.
Ne zanima nas više referendum, RH se ionako iz dana u dan sve više dokazuje kao nedemokratsko despotsko uređenje. Izbori nas pak nisu nikad ni zanimali, ta buržujska prevara, kao da bi SDP ili bilo koja druga stranka, kad bi bila na vlasti bila protiv NATO-a ili bilo čega što je štetno po čovjeka i čovječanstvo u Hrvatskoj ili izvan nje, svejedno.
Svjesni smo da su vladarima ratovi u interesu. Analogno tome, svjesni smo da su vladarima savezi poput NATO-a također u interesu. Vladarima, ali NE I NAMA, njihovim podanicima. U slučaju rata, NATO neće štiti ni tebe ni mene, ma koliko se mi slagali ili ne slagali s ulaskom RH u NATO, štitit će isključivo debele političarske guzice, dok će nas koristiti kao topovsko meso i mučenike njihovih lažnih ideala. Bit ćemo žrtve paljenice na oltaru Svemogućeg Novca, Gospodina Našega.

Zato se mi i ove godine pozivamo na tradiciju našeg zavičaja, a to je raznolikost, suživot, miroljubivost, ali i otpor. Otpor je obilježio cijelu istarsku povijest. Mi ne želimo biti prva generacija koja se predala!

U prvoj polovici 20. stoljeća, ovdje se vodila intelektualna, kulturna i oružana borba protiv fašizma.

Od danas je u opticaju prvi umaški slobodni internetski radio - Radio Klačak. S obzirom na naše tehničke mogućnosti, neće biti moguće da radio radi 24 sata dnevno, zato će raditi povremeno, za sada bez nekog fiksno određenog radnog vremena. Bit će otvoren blok "Radio Klačak" u kojem će pisati ima li ičega trenutno na programu.
Da biste slušali radio, u svoj omiljeni glazbeni svirač unesite ovu adresu: http://stream.indivia.net:8000/klacak.ogg

Radio se strima pomoću icecast2 servera u Ogg Vorbis formatu, pošto podržavamo slobodne i otvorene softverske standarde. Hosting uslugu nam čine drugovi iz Indivia.neta. Ragazz*, grazie mille!

Radio je moguće slušati u većini najpopularnijih media playera. Neki od njih su:
XMMS/BMP/Audacious
Rhythmbox
Amarok
VLC
Winamp
itd...

Svatko tko želi sudjelovati i/ili pomoći u radu ovoga radia, neka se javi meni.

Koliko dosadne znaju biti reklame na internetu, dobro znaju svi koji ga koriste, a malo je takvih koji su prema reklamama ostali ravnodušni, osobito prema onim najnapadnijm.
Osim svoje iritantnosti, po čemu prednjače brzoanimirajući i blješteći gifovi, flash-video reklame sa zvukom, a osobito pop-upovi, do sad najžilavija i skoro nepobediva vrst spama i advertisinga na netu, reklame odnosno različiti reklamni banneri usporavaju otvaranje stranica, osobito koristnicima koji još uvek imaju dial-up ili sporije inačice DSL-a te bežičnega pristupa. Čak i oni koji imaju brzi pristup internetu da ne bi osetili usporenje pri podizanju nekoga web-sajta zbog adova koje taj u sebi sadrži, vrlo često imaju ograničen promet koje im (pro)daje njihov ISP, tako da banneri potroše često i ono malo prometa što koristniku ostane od surfanja. Sve i kad su ispunjene predpostavke o idealnoj brzini i neograničenom (flat) prometu, većina nas ne voli reklame i želi ih blokirati iz više razloga: svojim blještanjem smetaju i iritiraju, ako imaju zvuk smetaju ugodjaj slušanja glazbe pri surfanju, zauzimaju prostor na stranici koji bi inače bio popunjen drugim sadržajem te tako smanjuju preglednost stranice a uvećavaju kričavost i šarenilo, vrlo često narušavaju i njezin estetski izgled.

Kao što su neki od vas vjerojatno već primjetili, otvorili smo mogućnost bloganja na našem situ. Svaki registrirani korisnik može otvoriti svoj blog i u njega zapisivati što god hoće, ticalo se to ili ne tematike samog sita. Iznimku, naravno, čine pro fašistički, pro kapitalistički i ini sadržaji koje ipak nećemo tolerirati. Korisnik koji takve sadržaje bude pisao, bit će izbrisan iz popisa korisnika, skupa s tim sadržajem što je napisao. Ne želimo biti hosting servis za vlastite neprijatelje. Sve drugo je dobrodošlo, od političkih analiza i razmatranja do školskih i ljubavnih problema što vas muče. :-)

Tek danas sam doznao za to... Dakle, izgleda da smo ostali zakinuti za jedinu koliko-toliko kritičnu tiskovinu iz hrvatskog mainstream tiska. O razlozima i okolnostima najbolje govori samo uredništvo Feral Tribunea u svojoj izjavi od 15. lipnja 2008. (objavljenoj u Feral Tribuneu od 20. lipnja 2008, tj. u zadnjem broju) koju možete pročitati ovdje.
Svaki dodatni komentar mislim da je suvišan...

Izvještaj nacionalnog i internacionalnog tajništva Mreže anarho-sindikalista/kinja (MASA)

U Zagrebu se 12.4. 2008 održao najveći sindikalni prosvjed u posljednjih 10 godina. Prosvjed je organiziran od strane 5 najvećih sindikalnih središnjica (žutih sindikata) i okupio je oko 35-50 000 radnika (procjene variraju od medija do medija). Glavni cilj demonstracija bilo je protivljenje rastu cijena osnovnih životnih dobara kao posljedice inflacije koja je obuhvatila i Hrvatsku.

Ispričavam se zbog obaveijsti u zadnji čas...

U Zagrebu, 12.04.2008. u 10:30h na sjevernoj strani Zapadnog kolodvora (Trg francuske revolucije) zajedno ćemo formirati anarhosindikalni blok utemeljen na radničkoj solidarnosti, otporu kapitalizmu te neoliberalnom sustavu koji ga održava. Potaknuti najavljenim velikim sindikalnim prosvjedima, razlozima koji stoje iza njih i svojim slobodarskim uvjerenjima, odlučili smo se solidarizirati, te na svoj način ukazati na nužne promjene društva i odnosa unutar njega.

Na kraju su ipak dozvoljena i održana oba predviđena prosvjeda protiv američkog predsjednika Busha. Očito je da je cijeli cirkus koji je nastao oko te potencijalne zabrane dio kampanje zbunjivanja i zastrašivanja građana koji bi se pod drugim okolnostima vjerojatno odazvali u većem broju. Mi smo, naravno, bili.

U petak u 14 sati poslijepodne je bilo predviđeno "blindiranje" grada i tako je i bilo. Grad je izgledao kao jedan veliki masovini zatvor s naoružanim čuvarima na sve strane.

Javljam se sa faksa. Doma sam ostao bez interneta jer su prilikom varenja šahtova po Zagrebu usput i spalili neke kablove koji su se ispod njih nalazili, između ostalih, kablove moga IP-a... Naravno, varenje šahtova i sve nuspojave tog čina su dio sigurnosnih mjera koje Vlada RH i Grad Zagreb poduzimaju povodom dolaska američkog predsjednika Georga W. Busha jr.
Javljam se motiviran viješću na HRT-ovom podnevnom Dnevniku. Javili su naime, da je zabranjeno svako okupljanje kojim bi se izrazilo nezadovoljstvo zbog posjeta američkog predsjednika. Time je Vlada još jednom pljunula u lice demokracije i sad već sasvim jasno dala do znanja da HRVATSKA NIJE DEMOKRATSKA REPUBLIKA, nego upravo suprotno, ona je oligarhijska despotska diktatura, sad već gotovo službeno.